Mlin Ivana Crnojevića
Dio Crnogorske kulturne baštine, mlin koji je krajem 15. vijeka sagradio Ivan Crnojević, dobio je donaciju za restauraciju. Način gradnje, postavka, kameni slog, nedostajući dijelovi, dotadašnje intervencije, iziskivali su opsežnu studiju. Uz saradnju sa konzervatorima odlučili smo što sada revitalizovati a što konzervirati. Kako bi konzervirane segmente obradila sljedeća pokoljenja.
Dosta informacija su predanja. Malo je dokaza kako je tačno što izgledalo, samim tim što je rijeka Cetina nestala već vijekovima sa Cetinjskog polja.
Izvorno, krov je bio pokriven slamom. No, ta je tradicija vremenom zamijenjena pokrivanjem koritačom, pa smo i mi tako uradili. Odabrali smo crijep kao na obližnjim zgradama Cetinjskog manastira, pa likovnost objekta nije ugrožena.
Saniran je i dijelom urušeni volt ispod mlina. Tuda je tekla voda i okretala drveno kolo i kameni točak. Točak je nedostajao, pa je repliciran novi i postavljen u za to namijenjen otvor u kamenom podu. Nedostajući dijelovi dopunjeni sličnima sa objekata starim više vijekova, ili novoklesanim, bojom i obradom skladno uklopljenim.
Sanirali smo najveći dio istorijskih elemenata pretpostavivši kako su izgledali u davnoj prošlosti. Ulazna vrata su od masivnog drveta sa kovanim detaljima kao nekad. Mlinska oprema je od drveta izrađena po primjerima iz sličnih mlinova.
Postojeći kameni blokovi upotrijebljeni su u potpunosti. Okolni teren je sređen, podzidan i popločan, kultivisan u potpunosti. Takođe i kanali za proticanje vode. Od mlina do gornjeg puta ka manastiru, uređena je šljunkovita staza. Posjetioci mogu njome sići, obići zdanje i osjetiti duh prohujalog. Tako je restauracija ispunila zadatak.
Poslije restauracije:
Prije:
Mediji su nagovještavali restauraciju: